Kublaj-kan poželio je upoznati vlastito Carstvo. Ali nije htio uobičajeno prolaziti njime. Pozvao je Marka Pola da mu pripovijeda o vlastitim dolascima i odlascima. I tako Marko započinje s ocrtavanjem novog zemljovida kanovog Carstva. Spominje mu nepoznate, nevidljive gradove, stvara imaginarne prostore unutar i izvan postojećeg..
-----
Kad razmišljam o vlastitom gradu, kad prolazim njime, on mi ne pripovijeda o prošlosti. Sadrži je poput linija na mojim dlanovima. Nisam sigurna tumačim li ih ispravno i je li to uopće bitno. Posežem za nadahnućem, a ne katastarskim česticama.
----
Topic je zamišljen kao riznica nestalih / nadolazećih momenata gradova (ili mjesta, bilo kojeg mjesta) koji su ucrtani u zemljovide vašeg postojanja.
----
----
Velika riječka sinagoga, koja se nalazila na uglu današnjih ulica Pomerio i Ciottine, bila je otvorena 1903. godine. Temeljito su je opljačkali i zapalili njemački nacisti koncem siječnja 1944., ali tada nije srušena. Ostaci sinagoge posve su uklonjeni u doba “narodne vlasti” krajem 1948. godine.
Pitam se u kolikoj bi mjeri samo njeno postojanje utjecalo na moj sadašnji život... bi li njena geometrijska zamršenost utjecala na racionalnost mojih životnih odabira?
“Arriving at each new city, the traveler finds again a past of his that he did not know he had: the foreignness of what you no longer are or no longer possess lies in wait for you in foreign, unpossessed places.”
-----
Kad razmišljam o vlastitom gradu, kad prolazim njime, on mi ne pripovijeda o prošlosti. Sadrži je poput linija na mojim dlanovima. Nisam sigurna tumačim li ih ispravno i je li to uopće bitno. Posežem za nadahnućem, a ne katastarskim česticama.
----
Topic je zamišljen kao riznica nestalih / nadolazećih momenata gradova (ili mjesta, bilo kojeg mjesta) koji su ucrtani u zemljovide vašeg postojanja.
----
----
Velika riječka sinagoga, koja se nalazila na uglu današnjih ulica Pomerio i Ciottine, bila je otvorena 1903. godine. Temeljito su je opljačkali i zapalili njemački nacisti koncem siječnja 1944., ali tada nije srušena. Ostaci sinagoge posve su uklonjeni u doba “narodne vlasti” krajem 1948. godine.
Pitam se u kolikoj bi mjeri samo njeno postojanje utjecalo na moj sadašnji život... bi li njena geometrijska zamršenost utjecala na racionalnost mojih životnih odabira?
“Arriving at each new city, the traveler finds again a past of his that he did not know he had: the foreignness of what you no longer are or no longer possess lies in wait for you in foreign, unpossessed places.”