Calvinovi gradovi

a nadji vremena ... bas ste lenji
a takve gradove sa onolikom istorijom imate

Beograd je važno železničko čvorište i kroz beogradsku stanicu prolazili su vozovi na relacijama London - Istambul, London - Pariz - Atina, Berlin - Atina, Prag - Istambul, i drugim.
U međuratnom periodu najviše se putovalo vozom, prvom, drugom ili trećom klasom, zavisno od mogućnosti.
Najviše putnika bilo je u trećoj klasi koja je imala drvene klupe, a vagoni nisu bili podeljeni na odeljke. Druga klasa imala je odeljke i tapacirana sedišta, a u prvoj nasloni i sedišta bili su presvučeni crvenim plišom.
Sudeći po izgledu dve lokomotive na čelu kompozicije sa perona, moguće je da je na fotografije Orijent ekspres.



Ćira 85 - 012   

Okretnica vozova kod ložionice



e onda su je kasnije prebacili u Nisku ulicu u Bg iz koje isto imaju plan da je izbace



http://www.panoramio.com/user/3513175/tags/%C5%BDeleznice%20Srbije%20-%20Depoi

A naletela sam i na Puluuuuuuuu

pa kaze

AUGUSTOV HRAM

Augustov hram je dobro očuvani rimski hram koji se nalazi u centru Pule (u rimsko doba Pola) na trgu Forum. Hram koji je posvećen prvom rimskom caru Augustu sagrađen je za vreme carevog života između 2. godine p.n.e. i njegove smrti, 14. godine n.e. Nalazi se na podijumu sa tetrastilnim prostilnim tremom sa korintskim stubovima.

           Dimenzije hrama iznose 8 metara sa 17,3 metra. Natpis posvete hrama izvorno se sastojao od bronzanih slova pričvršćenih na portiku. Danas su ostale sačuvane samo rupe a većina natpisa stradala je tokom vremena. Ipak natpis se sastojao od standardne posvete koja je takođe pronađena na ostalim Augustovim hramovima, a glasila je:

ROMAE • ET • AUGUSTO • CAESARI • DIVI • F • PATRI • PATRIAE
 Roma i August Cezar, sin božice, otac domovine



Ovo pokazuje da je hram izvorno bio posvećen i božici Romi, personifikaciji grada Rima. Za razliku od ostalih hramova kao što je Hram Divusa Augusta u Rimu, hram nije bio posvećen divusu (božanskom) Augustu - što je bila titula dodeljena caru nakon smrti.




To je, uz arhitektonski stil hrama, omogućilo arheolozima datiranje hrama u kasni augustinski period pre Augustove smrti 14. godine nove ere. Pod vizantijskom upravom hram je pretvoren u crkvu, što mu je omogućilo da preživi od modernih vremena.

Hram je posle toga pretvoren u skladište žita da bi početkom XIX veka u njemu bio smešten muzej kamenih spomenika. Godine 1944. pogođen je bombom i bio je skoro sravljen sa zemljom. Rekonstrukcija hrama trajala je od 1945. do 1947. godine i danas predstavlja manju izložbu antičke skulpture od kamena i bronze.



Augustov hram predstavlja jedan od najlepših primera rimskog hramskog građevinarstva sa jakim uticajem kasnohelenističke umetnosti koja je u to doba, ranog carstvam imala veliki uticaj na celokupan građevinski opus Rima. Trem hrama drži šest stubova - dva bočna i četiri na prednjoj strani koji nose konstrukciju. Ceo hram je izgrađen na uzvišenom postolju pa do samog hrama vodi sedam širokih stepenica.

Neposredno uz današnji Augustov hram bio je još jedan hram "blizanac" koga je u srednjem veku progutala gradska palata, pa se na nejnoj zadnjoj strani i danas vidi začelje zida nekadašnjeg hrama. Pretpostavlja se da je taj drugi hram bio posvećen božici Dijani, zaštitnici lova, alii to nije potvrđeno. Takođe se pretpostavlja da je između dva hrama postojao središnji hram Kapitolijskog Trojstva u kom su se štovala službena božanstva starog Rima.



http://fotografijomkrozkulturu.blogspot.com/2013/08/augustov-hram-pula.html

Pula je prastaro naselje ciji postojanje seze daleko milijun do milijun i po godina pr.n.e gdje su nadjeni najstariji ostaci homo erectusa u evropi. a bio je i sapiens buduci je izradjivao alat.

Sandalja Cave (Grotta del Sandalo sul Monte di Danielo)

Sustav više pećina i podzemnih špilja, nazvan po istoimenom kamenolomu Šandalja. U rimsko doba već se na ovom lokalitetu eksploatirao kamen.

Nalazi se na području OKZ "Valtura". Po bogatstvu paleontoloških, paleolitičkihi paleoantropoloških nalaza, koje su pronađene u 9 metara debelim naslagama, ovaj lokalitet zauzima vodeće mjesto na europskom tlu (paleolitik je starije kameno doba koje traje od cca 2.000.000-10.000 godina p.n.e.). Do danas su istražene pećine Šandalja I i II, udaljene jedna od druge svega desetak metara. Akademik Malez pronašao je 1961 i 1962. .godine ostatke sjekutića "homo erectusa" stare 1 milijun godina. Upravo ovi podaci govore o najstarijem pračovjeku Europe. Isto tako je na ovom lokalitetu pronađeno i najstarije udarno oruđe u Europi (kremeni udarač). Danas je lokalitet zarušen, zapušten i ugrožen radom kamenoloma.

http://istrianet.org/istria/geosciences/geology/caves/sandalja1.htm

Trip Down Market Street days before the Earthquake, S.F., CA 1906 (FULL VERSION)

Pictures San Francisco's main thoroughfare as seen from the front window of a moving Market Street cable car, before the downtown area was destroyed in the 1906 earthquake and fire. This unusual record has been called the first "structural film" because it follows exactly the externally imposed structure of the car ride.

Iz grada Zirme putnici se vraćaju s dobro razlučenim sjećanjima: na slijepog crnca koji viče u vrevi, na luđaka koji se naginje s prozora nebodera, na djevojku koja šeta s pumom na uzici. Doista, mnogi od slijepaca koji štapom udaraju po pločnicima Zirme jesu crnci, u svakom neboderu netko je lud, svi luđaci provode sate i sate na prozorima, i nema pume koja nije uzgojena zbog hira neke djevojke. Grad je ponovljiv: ponavlja se da bi se nešto utisnulo u sjećanje.

I ja se vraćam iz Zirme: moje sjećanje obuhvaća zrakoplove koji u visini prozora lete u svim smjerovima, ulice s radnjama u kojima se na koži mornara tetoviraju crteži... Drugovi koji su sa mnom plovili kunu se pak da su vidjeli samo jedan zrakoplov kako lebdi između gradskih vrškova, samo jednog majstora tetovaže kako na klupici rasprostire igle, tintu i rupičaste crteže.. Sjećanje je ponovljivo: ponavlja znakove da bi grad počeo postojati.



(Marin Kolić / fotografije / iz REF-a // Calvino)

Kako i zašto su nastali gradovi? Jesu li se ljudi udruživali u zajednice da bi im život bio jednostavniji? Da ne moraju svi raditi sve? Da bi neke projekti bili jeftiniji? Da bi imali mogućnost susretati se međusobno i izmjenjivati ideje, upoznavati one koji su drugačiji, stvarati umjetnost, stvarati znanost, itd.?
Jesu li današnji gradovi zbilja odgovor na prvotne težnje onih u kojima se rodila ideja o formiranju gradova?

Razveseliš li se kad primijetiš da neki sustav/grad odlično funkcionira?

Bosanski Brod

dobro mi poznatu atmosferu proljetne noći divno je iskazao A.G.M a ovdje je stavljam zbog zadnjeg stiha

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

Da bismo upoznali grad koji smo iz ovih ili onih razloga zavoljeli, moramo zaviriti u svaki njegov kutak i to bezbroj puta. Gradovi koji se mijenjaju „brže od srca smrtnika“, bacaju me u depresiju; u njima se izgubim i klonem od nekog teškog umora. Takve gradove najradije zaobilazim. Volim se vraćati onomu što je nepromijenjeno, drago mi je vidjeti i mnogo puta dodirnuti jedno te isto. Ono što „ustrajava u istom“, ovjerava naše postojanje. Gradovi koji se ne mijenjaju, drže nas u uvjerenju da i nama pripada „vrijeme koje se ne troši“. Neke gradove u kojima sam živio ili određeno vrijeme boravio, gotovo sam posve zaboravio. Katkad se pitam mogu li se uspomene izbrisati mimo moje volje i odluke, same od sebe? Začuđujuće je da mi se uopće ne javljaju nikakve slike iz Beograda, iako sam ondje proveo najveći dio vremena. Nema nijednog bljeska, nijedne uspomene, sve je ugašeno. Mogu se mnogih stvari prisjetiti samo kad hoću, ali onih spontanih i ničim izazvanih iskrica nema. Prijašnjih sam i davnih godina najčešće bježao u Zagreb; ondje sam često boravio i po nekoliko godina zaredom, ili tek u dužim i kraćim razmacima. Činilo mi se da me u mladosti taj grad spasavao beogradskih neuroza; smirio bi me i preporodio. Možda sam ga zavolio upravo čitajući Matoša; tko zna. A možda je tomu doprinijela neka sitnica, neki detalj, nešto posve nevažno i bezazleno, neki neodoljiv okus, mala vrtna restauracija u kojoj sam se osjećao kao na prijestolju, trenutak nikad definirane sreće. (M.K.)

''Ivo Andrić u mlađahnim se godinama znao okomiti na mnoge gradove u kojima je boravio ili se nakratko zadržavao; činio je to mladenački pretjerano što je začuđujuće za gospodina koji će kasnije postati suzdržan i oprezan. Selio se iz jednog grada u drugi, ali malo je lijepih riječi imao o gradovima svoje mladosti; možda tek o Krakovu pokoji zgodan zapis. Višegrad je bio smrtonosan, Sarajevo pusto, premda taj grad u pismima školskom drugu Durbešiću naziva „naš grad“, ističe da ga voli, ali voleći ga i zaboravlja, jer to je „neprijateljski ambijent“. U sarajevskoj gimnaziji Andrić je bio predsjednik Hrvatske napredne mladeži, pa je kao stipendist hrvatskog društva Napredak došao na studij filozofije u Zagreb. Svom drugaru Durbešiću piše: „Ko zna je li Hrvatska najmizernija zemlja u Evropi, ali ja znam da je Zagreb najbednije mesto u Hrvatskoj...“ On dalje piše da se u Zagrebu „za godinu dana postaje životinja, bestia zagrebiensis, a za dve špijun“. Za njega je to „grad bez milosti“, „crvotočni grad“, a u jednom pismu veli da „Zagreb izgleda kao popišan akvarel...“ I Split mu je bio mučan, piše svojoj prijateljici: „Sve je ovdje osim mora i neba dosadno.“ Zasigurno se cijela ta prizma naprama Zagreba i drugih gradova može odbiti na mladenačke nemire i lutanja. Sa zrelošću je nadahnuto i bez ogorčenosti zapisivao impresije i crtice o gradovima, zemljama, krajolicima. Dakako, gradovi u njegovim romanima (Višegrad, Travnik, Sarajevo), opisani umjetničkom rukom, imaju mitsku vrijednost i izvan su ove priče.'' Mirko Kovač: Pisac i grad

http://www.kontrapress.com/clanak.php?rub=ARTivizam&url=Mirko-Kovac-Pisac-i-grad

Narodno pozoriste 1937 godina , Beograd

Kafana Ruski car 1938 ... koji je do skoro odolevao svim novotarijama i onda je pre par godina bio iznajmljen bezlicnom Vapianu koji je uspeo da pogazi istoriju , estetiku , jednu specificnu atmosferu koja je vracala vremeplovom u neke daleke dane ... srecom propade bojkotovan od svih zaljubljenika u miris prave kafe i divnih domacih kolaca .... i ode ... sad zvrji prazan

Rijeka je grad koji živi mnoge živote.


Preporučujem; "Bosanoga", Morana Komljenović

ne mogu naci link za dokumentarac ... imas li ga ?

Anabela ::ne mogu naci link za dokumentarac ... imas li ga ?

Čini se da ga nema on line. Pogledala sam ga na Zagreb dox-u, festivalu dokumentarnog filma. Možda ga s vremenom postave..


http://zagrebdox.net/hr/2012/program/sluzbena_konkurencija/regionalna_konkurencija/bosanoga_sasvim_slucajna_smrt

Nema ga ... ima dosta tekstova  ... interesantno .. u pravu si
u istom trenutku odvijaju se razliciti zivoti kojih nismo svesni

http://www.novilist.hr/Scena/Film/Bosanoga-sasvim-slucajna-smrt-Arheologija-jedne-tragedije