zingaro ::..zivim vec dugo neplanski,,slikovito recheno,,,,plovim nizvodno kroz zivot na ledjima i samo gledam da se ne zajebem i negdje uplovim u neki rukavatz,,,,dje bi osto zauvijek zavezan..to mi je opasnije od bilo kojeg vodopada..onda bi moja ljubav koju nosim u sebi zauvijek umrla,,(a kako bi ja onda zivio,,,to si nemrem zamislit)..,jer vishe ne bi bilo iskre koja pali moj benzin,a bash te iskre koje srecem na rijeci zivota,,,one su najbitnije u ljubavi,,,,jer da nema njih kao svitaca u noci ne bi bilo ni tog osjecaja koji zovemo ljubav..one su ko kapisla u metku,,,ko shibitze kad pokushavamo upaliti vatru na suhom granju,,te iskre koje ljubav znache,,,meni su posebna vrijednost,,,,jer bez njih bi bio ko bachva bez vina,,,sasushen i rastochen,,one mi vracaju ljepotu zivota jer bez ljubavi zivot i nema smisla..u pihku materinu,,,brzo mislim,,a prsti mi zabushavaju i mucaju,,tko zna kako ce ovi tokovi misli u konachnici izgledati vama dok budete chitali..ali sreca je da ne pishem zbog vas nego zbog sebe,,,isprichavam se na ovolikoj bezobzirnosti i egoizmu,,,no fakat,,je fakat,,,a lakat je lakat,,na brzinu su mi proletile neke sekvence iz zadnjeg filma koji sam snimao u Zg,,,bila je zima,,ona je bila topla i meka,,,mirisala je na divlje ljubichitze sa primjesama neke bugarske ruze (ne smijem rec jebga)bilo je tu i mrvitzu lemon grasa,,,a tko zna,,mozda sam ja dok sam je ljubijo pado u nesvijest i dozivljavao sve te mirise kao u snu..al bilo je poprave polijep dozivljaj,,,uglavnom kad sam se budijo,,,onako erektivan,,nije mi nikako bilo lako,,onda mi navre sjecanje ,,i vratim se u ranu mladost po iskustvo jedne platonske koja me zauvijek obiljezila i odredila,,mnoge sam jebo,,,odvratno pijan i brutalno grub,,,neke zene to vole,,,al nju ,,,e nju ,,,nije dolazilo u obzir,,,nju sam zelio sachuvati za uspomenu,,,jer oan je iskra koja me upalila,,ona je neshto lijepo shto s emora chuvati pa makar to bila samo sjecanja,,a shta nam ustvari ostaje na kraju nego samo sjecanja,,,,je l' tak? jednostavnost nosi u sebi klicu savrshenstva,,,barem je tako u prirodi,,,a i mi smo dio nje..al vratimo se tim krijesnicama ljubavi,,tim okidachima koje upale u sekundi nashu zatomljenu energiju koja postoji u nama a da nismo ni znali,,,zajebite ove spike Eskovih sajentologijskih crkava i usisavacha energija,,,to je z agoli kuratz,,,,,tamo odlaze samo oni koji su siromashni pozitivnim vibrama,,,u koje sigurno spada ljubav,,onaj tko voli sebe ,,,tko voli sve forme zivota koje ga okruzuju,,,taj nemre fulat i zalutat,,,taj ce na kraju sigurno biti 'pobjednik" zivota..pa pichka mu materina,,,,svaki dan se odlazi u kafic na kavitzu,,,na pivkana,,,rakijitzu zdere se jede,,,al ono stvarno brutalno,,,i svi su nesretni,,,pa pogledajte samo,,koliko zena zdere tu chokoladu koja ima neku supstancu koja nadoknadjuje osjecaj pripadnosti i ljubavi,,,svi oni hrane tijelo,,,,a zaboravljaju da lje ljubav chista metafizika,,,kao shto je trenutak radjanja i umiranja,,i ljubav dolazi kad se najmanje nadamo,,,ljubav ne treba moliti,,ona ce doc i otic kad bude odluchila,,,chak i protiv nashe volje,,,ona ce nas sjebat ,,mozda podic,,,mozda ponizit,,,mozda sagorit,,,sa ljubavlju nisi nikad siguran,,,a to je bash njena charobna ljepota,,,to ishchekivanje stvarnog zivota...ljubav dodje,,,an trenutak i ugasi se kao biljka u mom vrtu ako je na vrijeme ne zalijem ,,ako je previshe zalijevam i tada ce umrijeti,,,ljubav je ko zvuk klavira il gitare,,,,tuzni odjek violine u rukama majstora koji ce samo za trenutak dodirnuti srce i onda odleprshati,,negdje dalje da bi se vratila kao jeka u kanjonu izmedju planina,,ma ljubav je chudo,.a najvece su chudo one krijesnice u noci koje te privuku i upale da gorish svjetlom ljubavi,,,,et' (jebga moram stavljat ovaj mali zarezic zbog mankija koji imaju bolesnu mashtu),,nadam se da sam ovom temom otvorio pandorinu kutijicu,,,i pokazao d aljubav ,,,ne bira ,,nego pogadja samo one koji su spremni na nju..u to ime nutra z njime,,,pa ja:) jebga ,,ja sam ko Duduk,,,
Imao si nadahnute trenutke, vidim. Ipak, moram ti reći da čitajući taj tvoj upis nisam povjerovala u nj. Zašto? Strah je nasuprotan ljubavi, a u tebi se mnogo straha nataložilo, mladi moj padawane..
Prijem
Latest images
Registruj se
